Da li je vaš video nadzor legalan? U Srbiji ne postoji jedan jedinstven "zakon o video nadzoru" — umesto toga, postavljanje kamera regulišu Zakon o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL), Zakon o privatnom obezbeđenju i niz podzakonskih akata. Nepravilna upotreba kamera može da vas košta i do 2.000.000 dinara kazne. U ovom vodiču saznajte tačno šta je dozvoljeno, a šta nije.
Da tema nije teorijska, potvrđuje i sam regulator: Poverenik za zaštitu podataka o ličnosti Milan Marinović izneo je početkom 2026. da se građani u oblasti zaštite podataka ubedljivo najviše žale upravo na video nadzor: na komšije čije kamere snimaju tuđe dvorište ili stan, na kamere u liftovima i na kamere u kancelarijama (izjava za Danas). Za ovakve pritužbe nadležan je Poverenik, a najavljen je i nov zakon o zaštiti podataka o ličnosti koji bi prvi put posebno uredio i biometrijski nadzor.
Koji zakoni regulišu video nadzor u Srbiji
Video nadzor u Srbiji ne reguliše jedan zakon već se primenjuju dva osnovna propisa:
- Zakon o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL) — snimci sa kamera se smatraju ličnim podacima jer se na njima mogu identifikovati osobe. Ovaj zakon propisuje kako se ti podaci smeju prikupljati, čuvati i brisati.
- Zakon o privatnom obezbeđenju — reguliše tehničku zaštitu (uključujući video nadzor) u okviru delatnosti obezbeđenja. Propisuje ko sme da instalira sisteme i pod kojim uslovima.
Pored toga, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je institucija koja nadzire primenu ovih zakona i kojoj se možeš obratiti ako smatraš da ti je privatnost ugrožena.
Procena rizika i plan bezbednosti: redosled koji se najčešće preskače
Zakon o privatnom obezbeđenju postavlja redosled koji većina kupaca obrne: prvo se radi procena rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja, iz nje sledi plan sistema tehničke zaštite, pa tek onda nabavka opreme. Procenu sme da radi firma sa odgovarajućom licencom MUP-a. Redosled nije birokratski hir: iz procene izlaze broj kamera, njihove pozicije i šta uopšte treba štititi, pa sistem rađen bez nje često znači preplaćenu i pogrešno raspoređenu opremu.
Koliko se ovo pravilo krši, pokazalo je istraživanje BIRN-a: čak i javna preduzeća raspisuju tendere za procenu rizika tek pošto su opremu već kupila, kao Infrastruktura železnice Srbije 2022. godine. Iz istog istraživanja stiže i praktičan savet: pazi na sukob interesa. Kada ista firma radi procenu i prodaje opremu, procena ume da bude naduvana. Zato traži obrazloženje za svaku predloženu kameru, i to važi i kada kupuješ od nas: dobar sistem je onaj koji pokriva stvarne rizike, ne onaj sa najviše kamera na računu.
Prijava sistema MUP-u i plan tehničke zaštite
Kada sistem tehničke zaštite projektuje i izvodi licencirana firma, što je obavezno za stambene zgrade i poslovne objekte, uz njega ide i dokumentacija: plan sistema tehničke zaštite sa rasporedom kamera i opreme, a sam sistem se prijavljuje nadležnoj policijskoj upravi. Za manje sisteme pun projekat nije uvek obavezan, ali plan i prijava jesu deo uredne instalacije. Nadzor nad Zakonom o privatnom obezbeđenju vrši MUP, dok obradu snimaka kao ličnih podataka nadzire Poverenik.
Zašto se prijava isplati: pored kazne, neprijavljen sistem nosi i vrlo praktičan rizik da snimak u sudskom postupku bude osporen kao dokaz. Drugim rečima, rizikuješ da platiš kaznu i da ostaneš bez upravo onog zbog čega si kamere i kupio. Uredna dokumentacija i prijava taj rizik uklanjaju, a snimke iz prijavljenog sistema policija i sud tretiraju bez rezerve.
Gde je dozvoljeno postavljanje video nadzora
Privatni posedi (kuće, dvorišta)
Na svom privatnom posedu imaš pravo da postaviš kamere za video nadzor bez posebne dozvole, ali samo ako kamere snimaju isključivo tvoj posed. Kamere ne smeju da pokrivaju javnu površinu (trotoar, ulicu) niti susedovo dvorište. Ako kamera snima i deo javnog prostora, moraš da imaš opravdan interes i da obavestiš nadležne.
Stambene zgrade
Video nadzor u stambenim zgradama regulisan je posebnim pravilima. Kamere se mogu postaviti u zajedničkim prostorima (ulaz, hodnici, lift, parking), ali:
- Odluku donosi skupština stanara — potrebna je većina glasova
- Kamere ne smeju da snimaju ulaze u pojedinačne stanove
- Pristup snimcima ima samo ovlašćeno lice (upravnik zgrade ili firma za obezbeđenje)
- Stanari i posetioci moraju biti obavešteni vidljivim oznakom na ulazu
- Instalaciju mora izvršiti licencirana firma za tehničku zaštitu
- Sistem se registruje kod nadležne policijske uprave
Kompletnu proceduru za zgrade, od saglasnosti skupštine stanara do kazni, detaljno smo obradili u posebnom vodiču o video nadzoru u stambenim zgradama.
Poslovni prostori i firme
Firme imaju pravo da postave video nadzor u poslovnim prostorijama radi zaštite imovine i zaposlenih, ali moraju:
- Doneti Pravilnik o video nadzoru (interni akt)
- Obavestiti zaposlene pre postavljanja kamera
- Kamere ne smeju biti u prostorijama za odmor, toaletima, svlačionicama
- Odrediti ovlašćeno lice za pristup snimcima
- Voditi evidenciju o obradi podataka o ličnosti
Gde je zabranjeno snimanje
Zakon izričito zabranjuje postavljanje kamera na mestima gde se očekuje privatnost:
- Toaleti i kupatila
- Svlačionice
- Prostorije za odmor zaposlenih
- Unutar tuđeg privatnog prostora bez saglasnosti
Video nadzor na radnom mestu: obaveze poslodavca
Poslodavac sme da uvede video nadzor na radnom mestu kada za to postoji legitiman interes: zaštita imovine, bezbednost zaposlenih i kontrola ulaska u objekat. Ono što nadzor ne sme da bude je alat za stalno praćenje rada: kamera usmerena u ekran ili radni sto konkretnog zaposlenog teško prolazi test srazmernosti koji traži ZZPL.
- Gde kamera sme: ulazi i izlazi, hodnici, proizvodne hale, magacini, kase i zone sa vrednom opremom.
- Gde kamera ne sme: toaleti, garderobe i svlačionice, prostorije za odmor i pauzu.
- Pisano obaveštenje pre uključenja: zaposleni moraju unapred dobiti obaveštenje koje zone se snimaju, u koju svrhu, koliko se snimci čuvaju i ko im pristupa. Za posetioce ide vidljiva oznaka na ulazu.
- Akt o obradi podataka: firma kao rukovalac donosi Pravilnik o video nadzoru i vodi evidenciju radnji obrade, sa određenim ovlašćenim licem za pristup snimcima.
Kada nadzor projektuje, montira ili nadgleda profesionalna služba, primenjuje se Zakon o privatnom obezbeđenju: planiranje, projektovanje i montažu sistema tehničke zaštite sme da obavlja samo firma sa licencom MUP-a, a snimci takvih sistema čuvaju se najmanje 30 dana. Kad je pravna strana pokrivena, izbor kamera i snimača po tipu objekta obradili smo u vodiču za opremu za video nadzor za firme.
Koliko dugo se čuvaju snimci video nadzora
Ovo je jedno od najčešćih pitanja. Odgovor zavisi od toga ko koristi video nadzor:
| Ko koristi | Rok čuvanja | Napomena |
|---|---|---|
| Licencirana firma za obezbeđenje | Minimum 30 dana | Zakon o privatnom obezbeđenju |
| Firma (sopstveni nadzor) | Koliko je neophodno za svrhu | ZZPL — nema fiksnog roka, ali mora biti opravdano |
| Privatno lice (kuća) | Po sopstvenom nahođenju | Preporuka: do 30 dana |
| Stambena zgrada | Minimum 30 dana | Ako je angažovana licencirana firma |
| Ako snimak služi kao dokaz | Do kraja postupka | Izdvojeni snimci se čuvaju do pravnosnažne odluke |
Praktični savet: ako koristiš hard disk za video nadzor od 1TB sa 4 kamere u 2MP rezoluciji, snimci se automatski prepisuju posle 10-15 dana. Za 30 dana čuvanja, trebaš 2TB disk.
Obaveza obaveštavanja — nalepnice i oznake
Svi koji ulaze u prostor pod video nadzorom moraju biti jasno obavešteni. To znači:
- Vidljiva nalepnica "Prostor pod video nadzorom" na svakom ulazu
- Nalepnica mora sadržati: ko je rukovalac, kontakt podatke i svrhu snimanja
- Oznaka mora biti postavljena pre ulaska u zonu snimanja
Propuštanje ove obaveze je jedan od najčešćih prekršaja koji Poverenik kažnjava.
Pravilnik o video nadzoru — šta mora da sadrži
Firme i stambene zgrade koje koriste video nadzor moraju da imaju pisani Pravilnik. Evo šta obavezno sadrži:
- Svrha obrade — zašto se postavlja video nadzor (zaštita imovine, bezbednost)
- Pravni osnov — na osnovu kog zakona (legitiman interes, zakonska obaveza)
- Opis sistema — broj kamera, lokacije, tip (fiksne, PTZ, WiFi)
- Prostor koji se snima — precizno navedeno šta kamere pokrivaju
- Rok čuvanja snimaka — koliko dana se čuvaju pre brisanja
- Ko ima pristup — imena ili pozicije ovlašćenih lica
- Mere zaštite — kako se snimci štite od neovlašćenog pristupa
- Prava lica koja se snimaju — pravo na uvid, brisanje, prigovor
Gotov primer pravilnika po članovima, spreman za popunjavanje, objavili smo u posebnom tekstu: pravilnik o video nadzoru sa primerom.
Kazne za nepoštovanje zakona
Nepoštovanje propisa o video nadzoru povlači ozbiljne novčane kazne:
| Prekršaj | Kazna za firmu | Kazna za fizičko lice |
|---|---|---|
| Snimanje bez obaveštenja | 50.000-2.000.000 din | 5.000-150.000 din |
| Snimanje zabranjenih prostora | 50.000-2.000.000 din | 5.000-150.000 din |
| Neovlašćeno prosleđivanje snimaka | 100.000-2.000.000 din | 10.000-150.000 din |
| Odbijanje zahteva za brisanje | 50.000-2.000.000 din | 5.000-150.000 din |
Snimanje zvuka — posebna pravila
Snimanje zvuka (audio) podleže strožijim pravilima od snimanja slike. Prema Krivičnom zakoniku Srbije, neovlašćeno snimanje razgovora je krivično delo. Većina kamera za video nadzor ima ugrađen mikrofon, ali to ne znači da ga smeš koristiti bez saglasnosti. Za više detalja, pročitaj naš članak o zakonskim aspektima kamera sa mikrofonom.
Koliko je zvuk osetljiva tema, pokazao je i slučaj gradskog prevoza: BIRN je početkom 2026. otkrio da gotovo sve kamere u vozilima GSP Beograd i JGSP Novi Sad imaju ugrađen mikrofon, a audio nadzor u autobusima pokrenuo je inspekcijski nadzor Poverenika. Pouka za svakog vlasnika sistema je jednostavna: mikrofon koji postoji u kameri drži isključen, osim ako za snimanje zvuka imaš jasan pravni osnov i istaknuto obaveštenje.
Biometrija i prepoznavanje lica: posebna pravila
Prepoznavanje lica nije obična funkcija kamere nego obrada biometrijskih podataka, koja je po ZZPL dozvoljena samo izuzetno. Pre uključivanja obavezna je procena uticaja na zaštitu podataka (DPIA), a ako ona pokaže visok rizik, mora se tražiti i mišljenje Poverenika. Poseban zakon o biometrijskom nadzoru Srbija još nema: dosadašnji pokušaji povučeni su pod pritiskom javnosti, a nov propis je najavljen.
Praksa je pritom otišla ispred propisa: BIRN je u februaru 2026. popisao stotine institucija koje su za pet godina nabavile preko 1.000 komada opreme za prepoznavanje lica, glasa ili tablica, među njima i najmanje 28 osnovnih i srednjih škola, dok se procene uticaja često rade tako da se visok rizik potceni i izbegne mišljenje Poverenika. Savet za kupce je zato jednostavan: to što kamera ima funkciju prepoznavanja lica ne znači da smeš da je uključiš. Za kuću i dvorište sasvim je dovoljna, i legalna, detekcija ljudi i vozila bez identifikacije konkretnih osoba. Ako vodiš školu ili predškolsku ustanovu, pripremili smo i poseban vodič za video nadzor u školama.
Najbolje prakse za legalan video nadzor
- Postavite vidljive oznake na svim ulazima u prostor pod nadzorom
- Kamere usmerite samo na svoj posed — ne snimajte ulicu ili susedovo dvorište
- Napišite Pravilnik o video nadzoru (čak i za privatnu kuću je preporučljivo)
- Čuvajte snimke maksimalno 30 dana, osim ako postoji opravdan razlog
- Obezbedite da samo ovlašćena lica imaju pristup snimcima — koristite lozinke
- Redovno ažurirajte firmware kamera i snimača radi bezbednosti
- Ne objavljujte snimke na društvenim mrežama bez pristanka snimljenih osoba
Za više informacija o opremi i instalaciji video nadzora u skladu sa zakonom, posetite Eurovik — kompletna oprema za video nadzor. Ako vam treba pomoć pri izboru sistema, pogledajte gotove komplete koji uključuju sve što vam je potrebno za legalan i efikasan nadzor.
Često postavljana pitanja
Da li mi treba dozvola za postavljanje kamere na kuću?
Za snimanje sopstvenog poseda (dvorište, ulaz, garaža) ne treba posebna dozvola. Međutim, ako kamera snima i javni prostor ili susedovo dvorište, moraš imati opravdani interes i prijaviti obradu podataka Povereniku. Preporučujemo da kamere usmeravaš isključivo na svoj posed.
Da li sme da se snimi komšijino dvorište?
Ne. Snimanje tuđeg privatnog prostora bez saglasnosti vlasnika je prekršaj. Ako tvoja kamera delimično pokriva i susedovo dvorište, moraš da prilagodiš ugao snimanja ili maskiraj taj deo slike (privacy mask funkcija koju imaju Dahua i Hikvision kamere). Ceo postupak rešavanja, od provere kadra do pritužbe Povereniku, opisali smo u tekstu komšija mi snima dvorište: šta mogu da uradim.
Koliko dugo se čuvaju snimci sa kamera u Srbiji?
Zakonom o privatnom obezbeđenju propisan je minimum od 30 dana za sisteme tehničke zaštite. Za privatna lica nema striktnog roka, ali se preporučuje čuvanje do 30 dana. Snimci koji služe kao dokaz u postupku čuvaju se do pravnosnažnog okončanja postupka.
Da li je potrebna licencirana firma za montažu?
Za stambene zgrade i poslovne prostore — da, Zakon o privatnom obezbeđenju zahteva licenciranu firmu. Za privatne kuće i stanove — ne, možeš sam postaviti kamere. Međutim, čak i za privatni nadzor, preporučuje se profesionalna instalacija radi pravilnog podešavanja sistema.
Koje su kazne za neovlašćeno snimanje?
Kazne za firme idu do 2.000.000 dinara, a za fizička lica do 150.000 dinara. Najčešći prekršaji su snimanje bez obaveštenja (nema nalepnice), snimanje zabranjenih prostora i neovlašćeno prosleđivanje snimaka trećim licima.
Da li je legalno snimati zvuk kamerama?
Snimanje zvuka podleže strožijim pravilima od snimanja slike. Neovlašćeno snimanje razgovora je krivično delo prema Krivičnom zakoniku. Ako kamera ima mikrofon, moraš posebno obavestiti lica da se snima i zvuk, ne samo slika. Za detalje pročitaj naš članak o kamerama sa mikrofonom i zakonu.
Da li poslodavac sme da snima zaposlene na radnom mestu?
Sme, ako postoji legitiman interes poput zaštite imovine i bezbednosti i ako su zaposleni pisano obavešteni pre početka snimanja. Nadzor ne sme da služi stalnom praćenju rada pojedinca, a kamere su zabranjene u toaletima, garderobama i prostorijama za odmor.
Da li je za video nadzor na poslu potrebna saglasnost zaposlenih?
Ne traži se saglasnost svakog zaposlenog, jer je pravni osnov legitiman interes poslodavca, a ne pristanak. Obavezno je pisano obaveštenje pre uključenja sistema, interni akt o obradi podataka i ograničen pristup snimcima. Bez toga je nadzor nezakonit i kažnjiv.
Šta propisuje Zakon o privatnom obezbeđenju?
Zakon o privatnom obezbeđenju uređuje ko sme profesionalno da se bavi tehničkom zaštitom: planiranje, projektovanje i montažu sistema video nadzora obavljaju firme sa licencom MUP-a. Za sisteme koje održavaju licencirane firme propisan je i minimalan rok čuvanja snimaka od 30 dana.
Šta je procena rizika i da li je obavezna?
Procena rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja je dokument koji se po Zakonu o privatnom obezbeđenju radi pre nabavke opreme, a izrađuje ga firma sa licencom MUP-a. Iz nje sledi plan sistema tehničke zaštite: broj kamera, pozicije i mere. Za stambene zgrade i poslovne objekte je obavezna, a preskakanje redosleda je najčešća greška u praksi.
Da li smem da koristim prepoznavanje lica na kamerama?
Samo izuzetno. Prepoznavanje lica je obrada biometrijskih podataka, koja traži procenu uticaja na zaštitu podataka (DPIA), a kod visokog rizika i mišljenje Poverenika. To što kamera ima ovu funkciju ne znači da smeš da je uključiš: za kuću i firmu je zakonski bezbedna opcija detekcija ljudi i vozila bez identifikacije.
Kome se prijavljuje sistem video nadzora?
Sistemi tehničke zaštite koje projektuje i izvodi licencirana firma prijavljuju se nadležnoj policijskoj upravi, uz plan sistema tehničke zaštite. Nadzor nad Zakonom o privatnom obezbeđenju vrši MUP, a nad obradom snimaka kao ličnih podataka Poverenik. Prijavljen sistem znači i snimke koji se bez spora koriste kao dokaz.
Kad središ pravnu stranu, na redu je oprema. Pogledaj opremu za video nadzor: kamere, snimače, hard diskove i komplete za kuću i firmu.
Ostavite komentar