Video nadzor u školama prestao je da bude pitanje „da li su kamere korisne" i postao pitanje „šta je zakonito". BIRN je identifikovao najmanje 28 osnovnih i srednjih škola u Srbiji koje su nabavile opremu sa mogućnošću prepoznavanja lica, Poverenik za zaštitu podataka o ličnosti već je kontaktirao škole zbog takvih nabavki, a u Novoj Pazovi ovakav sistem radi od januara 2024. (istraživanje BIRN-a). Ako ste direktor, sekretar škole ili radite u lokalnoj samoupravi koja finansira opremanje, ovaj vodič vam daje ono što vam treba pre nabavke: šta sme, šta ne sme i koja dokumentacija mora da postoji.

Gde kamera u školi sme, a gde ne sme

Škola sme da postavi video nadzor u prostorima gde se štite bezbednost učenika i imovina, a ne sme tamo gde se snimanjem zadire u privatnost. Podela je u praksi jasna:

Prostor Dozvoljeno Uslov
Ulazi u školu DA vidljivo obaveštenje o snimanju pre ulaska
Hodnici i stepeništa DA bez usmeravanja u učionice kroz otvorena vrata
Školsko dvorište i prilaz DA samo površina škole, ne ulica i susedne zgrade
Fiskulturna sala DA uz obaveštenje, zbog povreda i bezbednosti
Učionice NE stalno snimanje nastave nije srazmerno svrsi
Toaleti i svlačionice NE izričita zabrana, bez izuzetka

Uz raspored kamera ide i pravilo o zvuku: mnoge kamere imaju ugrađen mikrofon, ali snimanje razgovora podleže znatno strožim pravilima od snimanja slike i u školi mu nema mesta. Detaljnije o tome u našem tekstu o kamerama sa mikrofonom i zakonu.

Prepoznavanje lica u školama: praktično ne prolazi

Ovo je sekcija zbog koje ovaj tekst postoji. Prepoznavanje lica je obrada biometrijskih podataka, a kod dece je to najstrože ograničena kategorija obrade: zakon je dozvoljava samo u najizuzetnijim slučajevima. Pre bilo kakvog uključivanja obavezna je procena uticaja na zaštitu podataka (DPIA), a ako ona pokaže visok rizik, škola mora da traži mišljenje Poverenika. Za biometrijski nadzor Srbija pritom nema poseban zakon.

Šta kaže praksa: mišljenje Poverenika je za ovakve procene u dve godine traženo svega sedam puta, dok su škole opremu kupovale desetinama. Stručnjaci za zaštitu podataka upozoravaju da se procene uticaja često rade tako da se visok rizik potceni, upravo da se mišljenje Poverenika ne bi tražilo. U Požegi je Poverenik već kontaktirao škole povodom ovakvih kamera, a slučajevi poput Nove Pazove izazvali su dodatnu pažnju javnosti.

Da budemo potpuno direktni, iako prodajemo opremu: kamera sa funkcijom prepoznavanja lica ne znači da tu funkciju smete da uključite. Za školu je ta funkcija u ogromnoj većini slučajeva pravno neodbranjiva, a standardne kamere na ulazima, hodnicima i dvorištu, bez ikakve biometrije, potpuno su legalne i rešavaju upravo ono zbog čega se nadzor i uvodi: ko je ušao, kada i šta se desilo. To je sistem koji škola treba da kupi.

Dokumentacija koja mora da postoji

Škola je javna ustanova i rukovalac podacima, pa video nadzor mora da prati papirologija, i to sledećim redosledom:

  1. Procena rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja: radi je firma sa licencom MUP-a, i to pre nabavke opreme, jer iz procene izlaze broj i pozicije kamera.
  2. Plan sistema tehničke zaštite: dokument sa rasporedom opreme, izrađen na osnovu procene.
  3. Pravilnik o video nadzoru: interni akt sa svrhom obrade, prostorima koji se snimaju, rokom čuvanja i ovlašćenim licima.
  4. Procena uticaja na zaštitu podataka (DPIA): obavezna kod obimnijeg nadzora prostora sa decom, a kod visokog rizika ide i zahtev za mišljenje Poverenika.
  5. Montaža preko licencirane firme i prijava sistema nadležnoj policijskoj upravi.
  6. Vidljiva obaveštenja na svim ulazima u zonu snimanja, sa podacima o rukovaocu i svrsi.

Opšta pravila koja važe za sve objekte, od kazni do rokova, detaljno smo obradili u našem centralnom vodiču kroz zakon o video nadzoru u Srbiji. Za javnu nabavku iz ovoga sledi i praktičan filter: ponuđač koji vam nudi kamere pre nego što pita za procenu rizika radi posao naopako.

Da li je potrebna saglasnost roditelja

Pitanje koje svaki direktor dobije na prvom roditeljskom sastanku. Odgovor: za standardan video nadzor zajedničkih prostora pravni osnov nije pristanak roditelja, nego bezbednost učenika i zaposlenih, uz urednu dokumentaciju iz prethodne sekcije. Roditelji se o nadzoru obaveštavaju, a dobra praksa je da se sistem predstavi savetu roditelja pre uvođenja: transparentnost unapred štedi rasprave kasnije.

Kod biometrije je situacija obrnuta: tu ni saglasnost roditelja ne otvara vrata, jer je osnov za obradu biometrijskih podataka dece izuzetak koji se ceni po zakonu, ne po potpisu. Još jedan razlog da prepoznavanje lica ostane van školskog sistema.

Koliko se čuvaju snimci i ko sme da ih gleda

Za sisteme koje održava licencirana firma za tehničku zaštitu važi minimum od 30 dana čuvanja, posle čega se snimci automatski brišu prepisivanjem. Snimak konkretnog incidenta se izdvaja i čuva do okončanja postupka. Pristup snimcima ima samo ovlašćeno lice određeno Pravilnikom, po pravilu direktor ili sekretar: snimci se ne puštaju nastavnicima, roditeljima ni učenicima na zahtev, već se po potrebi predaju policiji ili tužilaštvu.

Kakva oprema je školi zaista potrebna

Tipičan sistem za osnovnu ili srednju školu čine: kamere na ulazima i prilazima, pokrivanje hodnika po spratovima, dvorište i sportski tereni, snimač sa diskom za 30 dana snimaka i monitor kod dežurnog ili u sekretarijatu. Sve standardne IP kamere, bez biometrijskih funkcija.

Okvirno, za manju školu to je sistem od 8 do 16 kamera, a osnovu čine kompleti za video nadzor (od oko 23.800 dinara za 4 kamere) koji se proširuju kamerama iz kategorije kamera za video nadzor, uz monitor za nadzor od oko 13.400 dinara. Za specifikaciju u javnoj nabavci rado ćemo pripremiti predlog sistema po pozicijama, usklađen sa procenom rizika koju vam radi licencirana kuća: pozovite nas ili pišite, savet ne naplaćujemo.

Često postavljana pitanja

Da li su kamere u školi legalne?

Jesu, ako snimaju zajedničke prostore (ulazi, hodnici, dvorište), ako postoji procena rizika, Pravilnik o video nadzoru i prijava sistema, i ako su učenici, zaposleni i posetioci obavešteni vidljivim oznakama. Kamere u učionicama, toaletima i svlačionicama nisu dozvoljene.

Da li kamera sme da snima učionicu?

Ne. Stalno snimanje nastave nije srazmerno svrsi nadzora i zadire u privatnost učenika i nastavnika. Nadzor u školi se ograničava na ulaze, hodnike, dvorište i prostore gde se štiti imovina, poput kabineta sa opremom van nastave.

Da li škola sme da koristi prepoznavanje lica?

Praktično ne. Prepoznavanje lica je obrada biometrijskih podataka dece, dozvoljena samo u najizuzetnijim slučajevima, uz obaveznu procenu uticaja i, kod visokog rizika, mišljenje Poverenika. Srbija nema poseban zakon o biometrijskom nadzoru, pa je uključivanje ove funkcije u školi pravno neodbranjivo.

Da li je za video nadzor u školi potrebna saglasnost roditelja?

Za standardan nadzor zajedničkih prostora nije potrebna saglasnost svakog roditelja: osnov je bezbednost učenika i zaposlenih uz urednu dokumentaciju. Roditelji se obaveštavaju, a dobra praksa je predstavljanje sistema savetu roditelja. Kod biometrije ni saglasnost roditelja nije dovoljan osnov.

Ko sme da pregleda snimke iz školskog sistema?

Samo ovlašćeno lice određeno Pravilnikom, najčešće direktor ili sekretar škole. Snimci se čuvaju najmanje 30 dana kada sistem održava licencirana firma, incidenti se izdvajaju do okončanja postupka, a snimci se na zahtev predaju policiji, ne roditeljima ili trećim licima.

Zaključak: standardne kamere da, biometrija ne

Formula za školu koja želi i bezbednost i miran inspekcijski nadzor: procena rizika pre nabavke, standardne kamere na ulazima, hodnicima i dvorištu, uredna dokumentacija sa prijavom sistema, i nula biometrije. Takav sistem štiti decu, imovinu i direktora koji ga je potpisao.

Za opremu pogledajte gotove komplete za video nadzor, a za šira pravila naš vodič kroz zakon o video nadzoru. Ako pripremate nabavku, javite nam se pre pisanja specifikacije, jeftinije je pitati pre nego ispravljati posle.